words per minute
20
anitaradonjic
00:00
Speed
Prvostepenim rješenjem djelimično je usvojen prigovor izvršenika protiv rješenja o izvršenju od 15.06.2013. godine na način da je to rješenje stavljeno van snage i ukinute sve provedene radnje u pogledu izvršenja na nekretninama označenim kao k.č. br. zv. dvosoban stan na drugom spratu zgrade ukupne površine 45,52 m2 upisana u zk. ul. broj i to na suvlasničkom dijelu izvršenika zajednički dijelovi zgrade ukupne površine 436,28 m2 upisana u zk. ul. br. i to na suvlasničkom dijelu izvršenika od .
Istim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 15.06.2013. godine u pogledu pokretnih stvari izvršenika, a odbijeni su i zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka odnosno zahtjev tražitelja izvršenja za sastav odgovora na prigovor po punomoćniku u iznosu od 280,80 KM i izvršenika za naknadu troškova za sastav prigovora po punomoćniku u iznosu od 280,80 KM.
Protiv navedenog rješenja tražitelj izvršenja je po punomoćniku blagovremeno izjavio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a rješenje pobija u dijelu kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika. Predlaže da se žalba uvaži, a pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. Traži se trošak sastava žalbe u iznosu od 280,80 KM.
Odgovor na žalbu nije dat.
Žalba nije osnovana.
Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, pa je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
Ovo činjenično utvrđenje rezultat je pravilne ocjene izvedenih dokaza i cijeni se kao potpuno i pravilno utvrđeno, pa je taj žalbeni razlog, kao jedini zbog kojeg je izjavljena žalba, bez osnova.
Polazeći od navedenog činjeničnog utvrđenja prvostepeni sud je zaključio da izvršenik nije vlasnik niti suvlasnik nekretnina na kojima je određeno izvršenje, odnosno nije bio njihov vlasnik niti suvlasnik ni u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje ni u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju.
Prvostepeni sud je pravilno zaključio da tvrdnja tražitelja izvršenja o tome da je izvršenik raspolagao nekretninama samo da bi osujetio izvršenje nema uticaja na izvršni postupak jer o tome izvršni sud ne može odlučivati, pa sada ponavljanje tih navoda u žalbi postaje bespredmetno.
U navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je pravilno usvojio prigovor izvršenika u pogledu nekretnina na kojima je određeno izvršenje, pa je pravilno u tom dijelu rješenje o izvršenju stavljeno van snage.
Kako ne stoje razlozi žalbe niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostepeno rješenje potvrditi u skladu sa članom 235 tačka 2 ZPP-a koji se primjenjuje i u izvršnom postupku u skladu sa članom 21 stav 1 ZIP-a.
Tražitelj izvršenja nije uspio sa pravnim lijekom, radi čega nema pravo na naknadu troškova na ime sastava žalbe po punomoćniku u iznosu od 280,80 KM, pa je iz tog razloga odbijen taj njegov zahtjev primjenom člana 386 stav 1 i člana 397 stav 1 ZPP-a.