Narodne nošnje, kao najatraktivniji dio tradicionalne kulture, pružaju pregled ljepote i skladnosti u raznolikostima stotinu kostima, izabranih iz mnoštva tipova i varijabli odjeće nošene na području Hrvatske. Pod pojmom nošnje obuhvaćeni su svi odjevni predmeti s uređenjem i opremom glave i nogu, jer samo tako cjelovito dotjerana pokazuje svoj stil i daje pravu sliku po kojoj ima kulturnu i likovnu vrijednost.Takva je nošnja odražavala i društveni status svoga nosioca, napose kod ženskog svijeta. Narodna se nošnja panonskog kraja odlikuje bijelim platnenom odjećom kao osnovnim ruhom, različito oblikovanim u određenoj duljini i širini, s horizontalnim i vertikalnim naborima. Šarenilo kupovnih dodataka ne smeta, jer dominira bijela boja rubine ili rubače, a da je pri tomu i sama površina na tradicijom zadanim mjestima ukrašena utkanim ili vezanim ukrasom u boji ili zlatnom žicom. Panonsko je područje predstavljeno nošnjama iz okolice Zagreba, između Save i Kupe, iz križevačkog kraja, Međimurja, Hrvatskog zagorja, Samoborskog prigorja, Hrvatske posavine, Moslavine, Slavonije i Baranje. Nošnje dinarskog i jadranskog područja obiluju tamnijim bojama, modrim, smeđim i crnim vunenim materijalom koji je karakterističan za ova područja, napose za njihovu zimsku varijantu. U dinarskoj ženskoj nošnji ističe se klječane vunene pregače, i nakit u obliku prevjesa s nanizanim novcima, a u muškoj nošnji, krzneni i sukneni haljeci i prsluci s tokama, metalnim ukrasom. Jadransko je područje, kao najotorenije trgovini, prvo uvelo kupovnu tkaninu kao materijal za osnovne dijelove nošnje, ali istovremeno je njegovalo čipku na iglu kao ukrasnu tkaninu svoga ruha. U ovim krajevima bijele košulje pridonose usklađivanju ili kontrastiranju boja. Dinarsko je područje predstavljeno nošnjama iz Like i dalmatinskog zaleđa, Bukovice, Ravnih kotara i Vrlike. Jadransko područje zastupaju nošnje iz Istre, Hrvatskog primorja, s otoka Paga, Krka, Zlarina, Oliba, Lastova i Mljeta, te nošnje srednjeg i južnog dalmatinskog primorja.